Pjesma nad Pjesmama

Poglavlje 7

Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.
2 (7:3) Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima.
3 (7:4) Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.
4 (7:5) Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.
5 (7:6) Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
6 (7:7) Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama!
7 (7:8) Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.
8 (7:9) Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.
9 (7:10) Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih.
10 (7:11) Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.
11 (7:12) Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima.
12 (7:13) Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.
13 (7:14) Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj!