Marko
Poglavlje 8
Onih se dana opet skupio silan svijet. Budući da nisu imali  što jesti, dozva Isus učenike pa im reče: 
2 "Žao mi je naroda  jer su već tri dana uza me i nemaju što jesti. 
3 Ako ih otpravim  gladne njihovim kućama, klonut će putom. A neki su od njih došli  iz daleka." 
4 Učenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u  pustinji mogao nahraniti kruhom?" 
5 On ih zapita: "Koliko kruhova  imate?" Oni odgovore: "Sedam." 
6 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda  po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim  učenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. 
7 A imali su i malo  ribica. Blagoslovi i njih te reče da i to posluže. 
8 I jeli  su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. 
9 Bilo ih je oko četiri tisuće. Tada ih otpusti, 
10 a sam sa  svojim učenicima odmah uđe u lađu i ode u kraj dalmanutski. 
11 Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njime.  Iskušavajući ga, zatraže od njega znak s neba. 
12 On uzdahnu  iz sve duše i reče: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista,  kažem vam, ovome se naraštaju neće dati znak." 
13 Tada ih ostavi, ponovno uđe u lađu pa otiđe prijeko. 
14 A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh  sa sobom na lađi. 
15 Nato ih Isus opomenu: "Pazite, čuvajte  se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!" 
16 Oni, zamišljeni, među sobom govorahu: "Kruha nemamo." 
17 Zamijetio to Isus pa  im reče: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate  i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? 
18 Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? 
19 Kad sam ono razlomio pet kruhova na  pet tisuća, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu:  "Dvanaest." 
20 "A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko  punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam." 
21 A on  će njima: "I još ne razumijete?" 
22 Dođu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga  se dotakne. 
23 On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?" 
24 Slijepac upilji pogled i reče: "Opažam ljude; vidim nešto  kao drveće ... hodaju." 
25 Tada mu Isus opet stavi ruke na oči  i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko  vidjeti. 
26 Tada ga posla kući i reče mu: "Ne ulazi u selo." 
27 I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove.  Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" 
28 Oni  mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet  da si neki od proroka." 
29 On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" 
30 I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. 
31 I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo  pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. 
32 Otvoreno im to  govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. 
33 A on se  okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od  mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je  ljudsko!" 
34 Tada dozva narod i učenike pa im reče: "Hoće li tko za  mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka  ide za mnom. 
35 Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga;  a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga. 
36 Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu  nauditi? 
37 Ta što da čovjek dadne u zamjenu za život svoj? 
38 Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom  i grešničkom naraštaju - njega će se stidjeti i Sin Čovječji  kada dođe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anđelima."