поглавље 22

Odatle se podigoše sinovi Izrailjevi, i stadoše u logor u polju moavskom s one strane Jordana prema Jerihonu.
2 I vide Valak, sin Seforov sve što učini Izrailj Amoreju.
3 I uplaši se Moav od naroda veoma; jer ga beše mnogo, i prituži Moavu od sinova Izrailjevih.
4 Pa reče Moav starešinama madijanskim: Sada će ova množina pojesti sve što je oko nas kao vo travu u polju. A Valak, sin Seforov beše u ono vreme car moavski.
5 I posla poslanike k Valamu, sinu Veorovom u Faturu, koja je na reci u zemlji naroda njegovog, govoreći: Evo narod izidje iz Misira, evo prekrilo je zemlju, i stoji prema meni.
6 Nego hodi, prokuni mi ovaj narod, jer je jači od mene, e da bih mu odoleo i pobio ga ili isterao iz zemlje ove; jer znam, koga blagosloviš biće blagosloven, a koga prokuneš biće proklet.
7 I otidoše starešine moavske i starešine madijanske noseći darove za vračanje; i dodjoše k Valamu, i kazaše mu reči Valakove.
8 A on im reče: Ostanite ovde ovu noć, i odgovoriću vam kako mi Gospod kaže. I ostaše knezovi moavski kod Valama.
9 A Bog dodje k Valamu i reče mu: Kakvi su to ljudi kod tebe?
10 I reče Valam Bogu: Valak sin Seforov, car moavski, posla ih k meni govoreći:
11 Evo narod izidje iz Misira i prekrili zemlju; nego hodi, prokuni mi ga, e da bih ga nadbio i oterao ga.
12 A Bog reče Valamu: Ne idi s njima, niti kuni taj narod, jer je blagosloven.
13 I ujutru ustavši Valam reče knezovima Valakovim; vratite se u svoju zemlju jer mi ne da Bog da idem s vama.
14 I ustavši knezovi moavski dodjoše k Valaku, i rekoše: Ne hte Valam poći s nama.
15 Tada opet posla Valak više knezova i veće od prvih.
16 I oni došavši k Valamu rekoše mu: Ovako veli Valak, sin Seforov: Nemoj se zatezati, molim te, nego dodji k meni.
17 Jer ću te dobro darivati, i šta mi god kažeš činiću; zato dodji, molim te, prokuni mi ovaj narod.
18 A Valam odgovori i reče slugama Valakovim: Da mi da Valak kuću svoju punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti reči Gospoda Boga svog da učinim šta malo ili veliko.
19 Ali opet ostanite ovde i vi ovu noć da vidim šta će mi sada kazati Gospod.
20 I dodje Bog noću k Valamu i reče mu: Kad su došli ti ljudi da te zovu, ustani, idi s njima, ali šta ti kažem ono da činiš.
21 A ujutru ustavši Valam osamari magaricu svoju, i podje s knezovima moavskim.
22 Ali se razgnevi Bog što on podje; i stade andjeo Gospodnji na put da mu ne da; a on sedjaše na magarici svojoj i imaše sa sobom dva momka svoja.
23 A kad magarica vide andjela Gospodnjeg gde stoji na putu s golim mačem u ruci, svrnu magarica s puta i podje preko polja. A Valam je stade biti da je vrati na put.
24 A andjeo Gospodnji stade na stazu medju vinogradima, a beše zid i odovud i odonud.
25 I magarica videći andjela Gospodnjeg pribi se uz drugi zid, i pritište nogu Valamovu o zid; a on je stade opet biti.
26 Potom andjeo Gospodnji otide dalje, i stade u tesnacu, gde ne beše mesta da se svrne ni nadesno ni nalevo.
27 I magarica videći andjela Gospodnjeg pade pod Valamom, a Valam se vrlo razljuti, i stade biti magaricu svojim štapom.
28 Tada Gospod otvori usta magarici, te ona reče Valamu: Šta sam ti učinila, te me biješ već treći put?
29 A Valam reče magarici: Što mi prkosiš? Da imam mač u ruci, sad bih te ubio.
30 A magarica reče Valamu: Nisam li tvoja magarica? Jašeš me od kako sam postala tvoja do danas; jesam li ti kad tako učinila? A on reče: Nisi.
31 Tada Gospod otvori oči Valamu, koji ugleda andjela Gospodnjeg gde stoji na putu s golim mačem u ruci. I on savi glavu i pokloni se licem svojim.
32 I reče mu andjeo Gospodnji: Zašto si bio magaricu svoju već tri puta? Evo ja izidjoh da ti ne dam, jer tvoj put nije meni po volji.
33 Kad me ugleda magarica, ona se ukloni ispred mene već tri puta; a da se nije uklonila ispred mene, tebe bih već ubio, a nju bih ostavio u životu.
34 A Valam reče andjelu Gospodnjem: Zgrešio sam, jer nisam znao da ti stojiš preda mnom na putu; ako tebi nije po volji, ja ću se vratiti.
35 A andjeo Gospodnji reče Valamu: Idi s tim ljudima, ali samo ono govori što ti ja kažem. Tada Valam otide s knezovima Valakovim.
36 A kad ču Valak da ide Valam, izidje mu na susret u grad moavski na medji arnonskoj nakraj medje.
37 I reče Valak Valamu: Nisam li slao k tebi i zvao te? Zašto mi ne dodje? Eda li te ne mogu darivati?
38 A Valam reče Valaku: Evo sam došao k tebi; ali hoću li moći šta govoriti? Šta mi Bog metne u usta, ono ću govoriti.
39 I otide Valam s Valakom, i dodjoše u grad Uzot.
40 I nakla Valak volova i ovaca, i posla Valamu i knezovima, koji behu s njim.
41 A ujutru uze Valak Valama i odvede ga na visinu Valovu, i odande mu pokaza jedan kraj naroda.