поглавље 14

A Hiram, car tirski posla poslanike k Davidu i drva kedrovih i zidara i drvodelja da mu sagrade kuću.
2 I razume David da ga je Gospod utvrdio za cara nad Izrailjem i da se carstvo njegovo podiže visoko radi naroda Njegovog Izrailja.
3 I David uze još žena u Jerusalimu i izrodi još sinova i kćeri.
4 I ovo su imena onih koji mu se rodiše u Jerusalimu: Sanuja i Sovav, Natan i Solomun,
5 I Jevar i Elisuja i Elfalet,
6 I Noga i Nefeg i Jafija
7 I Elisama i Velijada i Elifalet.
8 A Filisteji čuvši da je David pomazan za cara nad svim Izrailjem, izidjoše svi Filisteji da traže Davida; a David čuvši to izidje pred njih.
9 I Filisteji došavši raširiše se po dolini rafajskoj.
10 Tada David upita Gospoda govoreći: Hoću li izaći na Filisteje? I hoćeš li ih dati u moje ruke? A Gospod mu reče: Izadji, i daću ih u tvoje ruke.
11 Tada otidoše u Val-Ferasim, i pobi ih onde David, i reče David: Prodre Bog neprijatelje moje mojom rukom, kao što voda prodire. Otuda se prozva mesto Val-Ferasim.
12 I ostaviše onde bogove svoje; a David zapovedi, te ih spališe ognjem.
13 A Filisteji opet po drugi put raširiše se po onom dolu.
14 I David opet upita Boga, a Bog mu reče: Ne idi za njima, nego se vrati od njih, pa udari na njih prema dudovima.
15 I kad čuješ da zašušti po vrhovima od dudova, tada izidji u boj; jer će poći Bog pred tobom da pobije vojsku filistejsku.
16 I učini David kako mu zapovedi Bog i pobi vojsku filistejsku od Gavaona do Gezera.
17 I razglasi se ime Davidovo po svim zemljama; i Gospod zadade strah od njega svim narodima.