0:00
0:00

поглавље 7

I skupiše se oko Njega fariseji i neki od književnika koji behu došli iz Jerusalima
2 I videvši neke od učenika Njegovih da nečistim, to jest, neumivenim rukama jedu hleb, ukoriše ih.
3 Jer fariseji i svi Jevreji, ne jedu dok ne umiju ruke do lakata, držeći se onog što im je ostalo od starih;
4 I kad dodju s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i još mnogo ima što su primili te drže: peru čaše i žbanove i kotlove i klupe.
5 A potom pitahu Ga fariseji i književnici: Zašto učenici tvoji ne žive kao što nam je ostalo od starih, nego jedu hleb neumivenim rukama?
6 A On odgovarajući reče im: Dobro je prorokovao Isaija za vas licemere, kao što je pisano: Ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene.
7 No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovestima ljudskim.
8 Jer ostaviste zapovesti Božje, a držite običaje ljudske, pranje žbanova i čaša; i druga mnoga takva činite.
9 I reče im: Dobro ukidate zapovest Božju da svoj običaj sačuvate.
10 Jer Mojsije reče: Poštuj oca svog i mater svoju; i: Koji opsuje oca ili mater smrću da umre.
11 A vi kažete: Ako kaže čovek ocu ili materi: Korvan, to jeste: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći.
12 I tako ne date mu ništa učiniti, ocu svom ili materi svojoj,
13 Ukidajući reč Božju svojim običajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta činite.
14 I dozvavši sav narod reče im: Poslušajte mene svi, i razumite.
15 Ništa nema što bi čoveka moglo opoganiti da udje spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani čoveka.
16 Ako ko ima uši da čuje neka čuje.
17 I kad dodje od naroda u kuću pitahu Ga učenici Njegovi za priču.
18 I reče im: Zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumete li da šta god u čoveka spolja ulazi ne može ga opoganiti?
19 Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje čisteći sva jela.
20 Još reče: Šta izlazi iz čoveka ono pogani čoveka;
21 Jer iznutra, iz srca ljudskog, izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,
22 Kradje, lakomstva, pakosti, zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.
23 Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čoveka.
24 I ustavši odande ode u krajeve tirske i sidonske, i ušavši u kuću htede da niko ne čuje za Nj; i ne može se sakriti.
25 Jer čuvši za Nj žena što u njenoj kćeri beše duh nečisti, dodje i pade k nogama Njegovim.
26 A žena ta beše Grkinja rodom Sirofiničanka, i moljaše Ga da istera djavola iz kćeri njene.
27 A Isus reče joj: Stani da se najpre deca nahrane; jer nije pravo uzeti hleb od dece i baciti psima.
28 A ona odgovarajući reče Mu: Da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva detinjih.
29 I reče joj: Za tu reč idi; izadje djavo iz kćeri tvoje.
30 I došavši kući nadje da je djavo izašao, i kći ležaše na odru.
31 I opet izadje Isus iz krajeva tirskih i sidonskih i dodje na more galilejsko u krajeve desetogradske.
32 I dovedoše k Njemu gluvog i mutavog, i moljahu Ga da metne na nj ruku.
33 I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegovog;
34 I pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: Efata, to jeste: Otvori se.
35 I odmah mu se otvoriše uši, i razreši se sveza jezika njegovog i govoraše lepo.
36 I zapreti im da nikome ne kazuju; ali što im više On zabranjivaše oni još više razglašavahu.
37 I vrlo se divljahu govoreći: Sve dobro čini; i gluve čini da čuju i neme da govore.