0:00
0:00

поглавље 1

Početak jevandjelja Isusa Hrista Sina Božjeg.
2 Kao što stoji u proroku: Evo ja šaljem andjela svog pred licem Tvojim, koji će pripraviti put Tvoj pred Tobom.
3 Glas je onog što viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnite staze Njegove.
4 Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovedajući krštenje pokajanja za oproštenje greha.
5 I izlažaše k njemu sva judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u Jordanu reci, i ispovedahu grehe svoje.
6 A Jovan beše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jedjaše skakavce i med divlji.
7 I propovedaše govoreći: Ide za mnom jači od mene, pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odrešiti remen na obući Njegovoj.
8 Ja vas krštavam vodom, a On će vas krstiti Duhom Svetim.
9 I u to vreme dodje Isus iz Nazareta galilejskog, i krsti Ga Jovan u Jordanu,
10 I odmah izlazeći iz vode vide nebo gde se otvori, i Duh kao golub sidje na Njega.
11 I glas dodje s neba: Ti si Sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
12 I odmah Duh izvede Ga u pustinju.
13 I bi onde u pustinji dana četrdeset, i kuša Ga sotona, i bi sa zverinjem, i andjeli služahu Mu.
14 A pošto predadoše Jovana, dodje Isus u Galileju propovedajući jevandjelje o carstvu Božjem
15 I govoreći: Izadje vreme i približi se carstvo Božje; pokajte se i verujte jevandjelje.
16 I hodeći pokraj mora vide Simona i Andriju, brata njegovog, gde bacaju mreže u more; jer behu ribari.
17 I reče im Isus: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskim.
18 I odmah ostavivši mreže svoje podjoše za Njim.
19 I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejevog, i Jovana brata njegovog kako u ladji krpljahu mreže;
20 I odmah pozva ih; i ostavivši oca svog Zevedeja u ladji s najamnicima, podjoše za Njim.
21 I dodjoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu učaše.
22 I diviše se nauci Njegovoj; jer ih učaše kao Onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.
23 I beše u zbornici njihovoj čovek s duhom nečistim, i povika
24 Govoreći: Prodji se, šta je Tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam Te ko si, Svetac Božji.
25 I zapreti mu Isus govoreći: Umukni, i izadji iz njega.
26 I strese ga duh nečisti, i povika glasno, i izadje iz njega.
27 I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugog govoreći: Šta je ovo? I kakva je ovo nauka nova, da ima vlast da duhovima nečistim zapoveda, i slušaju Ga?
28 I ode glas o Njemu, odmah, po svoj okolini galilejskoj.
29 I odmah, izašavši iz zbornice, dodjoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom.
30 A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše Mu za nju.
31 I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.
32 A kad bi pred veče, pošto sunce zadje, donošahu k Njemu sve bolesnike i besne.
33 I sav grad beše se sabrao k vratima.
34 I isceli mnoge bolesnike od različnih bolesti, i djavole mnoge istera, i ne dade djavolima da kazuju da Ga poznaju.
35 A ujutru, vrlo rano ustavši, izadje i ode nasamo, i onde se moljaše Bogu.
36 I za Njim potrčaše Simon i koji behu s njim.
37 I našavši Ga rekoše Mu: Traže Te svi.
38 I reče im: Hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovedim: jer sam ja na to došao.
39 I propoveda po zbornicama njihovim po svoj Galileji, i djavole izgoni.
40 I dodje k Njemu gubavac moleći Ga i na kolenima klečeći pred Njim i reče Mu: Ako hoćeš, možeš me očistiti.
41 A Isus, pošto se smilovao, pruži ruku, i dohvativši ga se reče mu: Hoću, očisti se.
42 I tek što mu to reče, a guba ode s njega, i osta čist.
43 I zapretivši mu odmah istera ga,
44 I reče mu: Gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za očišćenje svoje šta je zapovedio Mojsije za svedočanstvo njima.
45 A on izašavši poče mnogo propovedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad ući, nego beše napolju u pustim mestima, i dolažahu k Njemu sa svih strana.