Poglavlje 116

Ljubim Jahvu jer čuje vapaj molitve moje:
2 uho svoje prignu k meni u dan u koji ga zazvah.
3 Užeta smrti sapeše me, stegoše me zamke Podzemlja, snašla me muka i tjeskoba.
4 Tada zazvah ime Jahvino: "O Jahve, spasi život moj!"
5 Dobrostiv je Jahve i pravedan, pun sućuti je Bog naš.
6 Jahve čuva bezazlene: u nevolji bijah, on me izbavi.
7 Vrati se, dušo moja, u svoj pokoj, jer Jahve je dobrotvor tvoj.
8 On mi život od smrti izbavi, oči moje od suza, noge od pada.
9 Hodit ću pred licem Jahvinim u zemlji živih.
10 Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma."
11 U smetenosti svojoj rekoh: "Svaki je čovjek lažac!"
12 Što da uzvratim Jahvi za sve što mi je učinio?
13 Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Jahvino.
14 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim.
15 Dragocjena je u očima Jahvinim smrt pobožnika njegovih.
16 Jahve, tvoj sam sluga, tvoj sluga, sin sluškinje tvoje: ti si razriješio okove moje.
17 Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino.
18 Izvršit ću Jahvi zavjete svoje pred svim pukom njegovim,
19 u predvorjima Doma Jahvina, posred tebe, Jeruzaleme!