Poglavlje 142

Poučna pjesma. Davidova. Kad bijaše u spilji. Molitva. (142:2)

Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem.
2 (142:3) Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem.
3 (142:4) Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše.
4 (142:5) Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari.
5 (142:6) K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih.
6 (142:7) Poslušaj moje vapaje jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih jer od mene oni su moćniji.
7 (142:8) Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni.