Poglavlje 17

Molitva. Davidova.

Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!
2 Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.
3 Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja
4 kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.
5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.
6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.
7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.
8 Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih
9 od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,
10 bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,
11 Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;
12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.
13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,
14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.
15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.